Prošle godine, gotovo svaki dan između marta i oktobra, proveo sam u dvorištu. Par puta kao gost na proslavama, pod maskama, na otvorenom, ostatak u svojoj zelenoj oazi. U početku sve je bilo idealno, ništa nije falilo, raspored je bio savršen, uživanje u privatnoj divljini neprocenjivo. Kako je vreme prolazilo, glava je počela da crta premeštanje elemenata sa jednog na drugo mesto. Neke boje su počele da nedostaju, travnjak nije više bio idealan, dekorativni panjevi i kamenje počeli su da mi smetaju oko održavanja, a časopisi i TV emisije o uređenju kuće i okućnice postali su mi opsesija.
Malo po malo, nešto sam naučio praveći greške, nešto video ili pročitao i uspešno primenio. Od nekih stvari sam odustao kako bih izbegao stalno sređivanje, sklanjanje, održavanje, ropstvo.
Zelenilo
Bez obzira na to kolika je dvorište, terasa ili balkon koje uređujete, biljke su najbitnije. Meni su balkonski vrtovi fenomenalni. Zbog toga, u dvorištu sam odredio prostor, koji nije veći od 3 x 5 m, za moj balkonski vrt. Sa terase sam doneo dva hibiskusa i bugenviliju, a iz podruma, teškom mukom doterao limun. Dakle, četiri velike biljke. Dva sata sam ih razmeštao i nisam bio zadovoljan. Odlučio sam da ih stavim jednu pored druge, pa ću sutradan valjda nešto smisliti. Krenuo sam unutra, kada sam napravio desetak koraka okrenuo sam se i bio oduševljen prizorom. Izustio sam samo: “Kakav talenat!”.
Naravno da sam bio svestan da je ovo slučajno ispalo super, ali svaki uspeh gura dalje.
Seo sam za računar i krenuo da biram saksije. Kako nisam baš skicirao i merio, naručio sam dve visoke saksije, dakle malo skuplje, i dvadesetak malih, jeftinih saksija. Ideja mi je bila da u male zasadim začinsko bilje i neko mini saksijsko povrće, za koje sam samo čuo da postoji, jer baš će biti kul kada budem pravio roštilj da peršun, ruzmarin i mini paradajz uberem iz svoje bašte. Čuo sam i da komarci ne vole bosiljak, a ja ne volim komarce.
Još zelenila
Za visoke saksije nisam imao plan, ali sam na fotografiji proizvoda video nešto što liči na muškatle. Da ne dužim puno, u narednih par dana posetio sam neke obližnje rasadnike i tu kupio još par, meni poznatih, biljaka: fikus, filadendron, kroton. Prodavačice su mi objasnile da je to sobno cveće, ali me to nije mnogo dodirivalo. Prostor koji sam odredio za moju urbanu džunglu bio je ušuškan, sa dve strane ograđen zidom. Elem, poređao sam saksije u neku elipsastu formu, izgledale su kao deca kada igraju “aračkinje-baračkinje, koga ćete?” Izgovorio sam Meksički talas. Doneo sam dva panja i jedan stari, mali baštenski sto. Na sto sam stavio par manjih saksija, a na panjeve – dve srednje. To je to.
Ušao sam unutra, osmeh se razvukao oko ušiju, sa terase sam doneo malu Cristobal garnituru koju sam nabavio pre 3 godine, dve stolice i mali sto, skuvao kafu i divio se prizoru koji sam stvorio. Ovaj deo dvorišta, do kraja sezone nisam menjao, ostao je takav bez dodavanja i oduzimanja. Želeo sam da se saživim sa njim i da spoznam sve mane, kako bih ga ove godine doveo do savršenstva.
Šta sam smislio?
Iznad jednog dela mog vrta je deo krošnje smokve, koja ogromnim listovima pravi savršen hlad. Po pomenutim časopisima i emisijama video sam da su u trendu viseće korpe od kokosovog vlakna i viseće stolice, fotelje, ljuljaške… Jedna grana je idealna za viseću fotelju, sedeći deo ću spustiti bukvalno na 30 cm od poda, deluje mi da je u ovom ambijentu to idealna visina za opuštanje. Korpe ću postaviti na tanje grane i neću ih koristiti za cveće. U jednu ću staviti mali bluetooth zvučnik, a u ostale solarne lampe, dakle koristiću ih kao neke viseće police.
Poslednja viseća stvar koja nedostaje, bio je niz LED sijalica. Prošle godine nikako nisam uspevao da lepo osvetlim omiljeni kutak. Planiram da postavim dva niza, popreko. Nadam se da će uz solarne lampe biti sasvim dovoljno. Za kraj, a moguće je da će to biti prvi korak ove sezone, ostaje pod.
Saksije i četvrtak
Zaboravio sam da napomenem da sam sve ovo napravio na delu travnjaka, dakle na zemlji. U startu to sam i želeo. Ono što nisam želeo jeste da mrzim četvrtak. Nisam u nekim idealnim odnosima sa danima i datumima, tako da i ovo zapažanje verovatno nije tačno, ali je moj mozak prošle godine zapisao da kiša, ako pada, pada sredom i da je četvrtak dan kada je potrebno očistiti donje delove saksija od blata. Da bismo ja i četvrtak ponovo bili u ljubavi, promeniću podlogu u vrtu.
Bežeći od betona, došao sam do ovog rešenja. Pokušaću da pronađem pune, stare cigle i od njih napravim plato, a ako ne nađem stare onda ću to uraditi sa novim ciglama. Plato od novih cigli mi nije nešto lep, pa ću ih prekriti drvenom podnom oblogom. Prednost ove obloge je što se jednostavno postavlja i sklanja, a biće tu dok je i moj kutak tu, dakle tokom proleća i leta.
Da li i Vi preskačete nevidljive "granice" na vratima koja dele unutrašnjost kuće i dvorište, i kako ih ublažiti i ukloniti? Odgovore potražite u narednoj SveZaKuću kolumni.